sve što nikad niste

Prvi put. Uvjek je najgori kažu prvi put a kasnije se navikneš. Prvi put kod psihijatra. Ajmo to posmatrati ovako, za nekog sam genijalac za nekog sam totalni idiot, ali Bože moj svako nađe nešto lijepo u meni jer naprosto nije moguće drukčije. Ovaj post opisat ću kroz nekoliko pitanja i odgovora na njih. “Zašto ti treba uputnica za psihijatra”? prvo pitanje koje se postavilo u ovom mom zanimljivom putovanju, pitao me je porodični doktor. Objasnila sam u kratkim tezama da se ne osjećam već duže vrijeme najbolje, da imam raznorazne simptome i kojekakve slične stvari. Dobila sam uputnicu. Nigdje na svijetu bolje čovjek ne može biti dočekan nego od medicinskog osoblja na psihijatrijskom odijelu. Pitam se zašto, vjerovatno imaju posla i iskukstva sa svakakvim ljudima. Molim lijepo, ja sam se osjećala VRH kao na onoj reklami kada vam prostiru crveni tepih i nude zlatni toaletni papir. Drugo pitanje “Šta ste trebali?” nisam ništa rekla samo sam pokazala uputnicu. U hodniku dragi moji ima svašta da se vidi, da se čuje, da se čovjek zaibreti i zapita Gospode Bože da li ovo stvarno postoji? Djevojka preko puta mene sjedi i grize nokte, njen otac je pored nje i priča starijom ženom koja je dovela svog sina od 40tak godina na pregled. Iz očeve priče zaključujem da je djevojka labilna od nedavno kada ju je momak ostavio i prosto rečeno našim narodnim jezikom ONA JE LUDA. Smješno zar ne? Djevojka od 17 godina da poludi zbog nekog klinje koji se kleo da je voli, Bože milostiv si al ima i većeg zla. Četrdesetogodišnjak koji je došao sa majkom i dalje nosi “štaku” jer je slomio nogu PRIJE DVIJE GODINE. Majka ga tješi kako joj je super sin, i kako je najbolji jer pazi svog nepokretnog oca. Majko kraljice, imaš dva teška slučaja u kući i ko zna šta još a ti si i dalje nasmijana. Majko! Sve se ovo odigralo u pet minuta, dok na vrata nije uletila djevojka oko 27 godina i vrištala neću da platim premiju, neču da platim premiju. Sestrice je nazvaše imenom i rekoše joj da sačeka da će sve srediti sa doktoricom. U tome djevojka je počela da priča ženi pored skupljam papire za suda, skupljam papire za suda od svakog doktora, hoću da mi vrate djecu. Uzeli su mi djecu. “Kada ja dobijem nalaz od doktora oni će meni morati vratiti djecu, to su moja djeca a ja ću dobiti papir da sam izliječena.” Kada vidite šta se sve dešava oko vas i da su vaši problemi banalni i mizerni pljunete sami sebi u facu. Slobodno pljunite imate zbog čega. Prozvala me je doktorica. “Šta nije uredu?” pitala me je doktorica, kratko sam odgovorila da mi već duže vrijem titra očni kapak, duže od mjesec. Propisala mi je neke tabletice i otišla sam. Danas kad mi poslije godinu dana zatitra očni kapak prvo čega se sjetim je djevojka koju je momak ostavio, nervno poremećeni sin koji pazi svog nepokretnog oca i majka koja se bori da vrati svoju djecu. Ono najjače što svi možete znate jeste da nešto što vas potrese do srži nikad ne nestaje iz pamćenja. OSMIJEH MAJKE BOLESNOG SINA. ISKRENI. TUŽNI.

Komentariši